Rijetko se događa da neko u ranim četrdesetim godinama odluči da osnuje bend, a još rjeđe da taj bend postane ulta-mega-popularan, tražen i omiljen. Rijetkost je da već prvi singl postane najslušaniji i u samom vrhu top lista vodećih radio stanica, a još rjeđe da svaki singl postane hit. S prvom pjesmom za nekoliko dana zapalili su Jutjub i imali čak 30.000 pregleda. Danas ta pjesma ima više od osam miliona pregleda, a prati je još nekoliko milionskih pjesama koje su uhvatile taj talas.
Krenuli su ničim izazvani, osvježili muzičku scenu regiona, obogatili muzički opus i izdvojili se nevjerovatnom energijom i posebnošću.
Oni su Bojan Gluvajić – vokal, električna gitara, Boris Bakalov – vokal, Luka Kalezić – truba, Katarina Stanimirović – violina, Vladimir Ćopić – bubanj, Mane Gluvajić – bas gitara, Borislav Kuga – klavijatura, Nemanja Vujović – akustična gitara. Oni su na ispraćaju 2019. na Trgu nezavisnosti. Oni su osmočlani bend „Ničim izazvan” i spremni su za novogodišnji vatromet nota u Podgorici.
Bend postoji od 2011. godine i kako sami kažete nastao je ničim izazvan. Kako biste opisali vaš dosadašnji razvojni put?
– Mislim da je ključ ovog uspjeha posvećenost detaljima i svakom segmentu muzike posebno. Od samog početka idemo korak po korak. Koračamo pažljivo, ali sigurno i dobro promišljeno. Nigdje ne žurimo. Uživamo najiskrenije u svemu što stvorimo, to publika osjeti.
Šta je obilježilo godinu na izmaku u Vašoj karijeri i po čemu ćete je najviše pamtiti?
– Svaku godinu dosad obilježili su nevjerovatno lijepi događaji, nagrade, nove pjesme, albumi, spotovi, promocije, nastupi, muzika i uživanje u njoj. Tako je bilo i u godini na izmaku.Predvođeni novom energijom i podmlatkom bend je našao inspiraciju za nove singlove i četvrti album koji je u pripremi. Ako bi baš nešto trebalo da izdvojim onda neka to bude drugi Heart rock fest, koji mi organizujemo u Vrbasu, rodnom gradu nekih članova benda. Uspjeh i imena koja su se pojavila kao i naš trud su nam ostavili najjači utisak.
Već dobro poznajete crnogorsku publiku, šta publika u Podgorici može očekivati od Vas na dočeku 2020?
– Imali smo prilike da sviramo na trgovima za doček, ali nikada dosad u jednom tako velikom gradu kao što je Podgorica i to nam je jako drago. Toliko želimo da to dobro izgleda da ćemo se potruditi da u ponoć bude najluđe. Naš prvi veliki koncert dogodio se upravo u Podgorici, i nekako nam se čini da smo u jednom periodu, kada smo baš počinjali, bili poznatiji i traženiji u Crnoj Gori nego kod kuće.
Pefekcionizam.Originalnost.Različitost.Koja vas riječ najbolje opisuje?
– Neka bude različitost. I perfekcionizam je blizu da pobijedi. Danas je teško biti originalan.
Svaka pjesma, svaki spot, urađeni su drugačije, ali ipak, se neka Vaša harizma osjeća u vazduhu, da li ste planirali da se tako razvijaju stvari?
– Možda i jeste to dio nekog plana, a možda ne umijemo drugačije. Pitanje je kad bi pokušali nešto drugačije od ovoga da uradimo da li bi uspjeli, jer jednostavno tvoja djela su onakva kakav si ti.
Jedni ste od rijetkih bendova koji su se pojavili na skoro svim velikim festivalima u regionu od Egzita, Bir festa, Arsenala do Siti gruva i Lejka. Koji biste rado reprizirali?
– Pa zasad je to definitivno Bir fest i nastup pred skoro 100. 000 ljudi. Pred tolikom publikom osjećaj je nevjerovatan, ali i normalan. Svi mi imamo veću tremu kad sviramo u nekoj manjoj sali pred 300-400 ljudi nego na jednoj tako velikoj bini. To je ono o čemu muzičari sanjaju, gdje se zaista osjete kao istinske zvijezde. Nevjerovatan je osjećaj kada vas takva masa ljudi nadjača pjevajući pjesme koje ste vi napravili.
Poslednji album Aurora, sa 10 pjesama i osam spotova, proslavio je prvi rođendan. Publika ga je konzumirala u jednom dahu. Da li ste tako nešto i očekivali?
– Mi od svake pjesme očekujemo maksimum jer radimo sa 100 posto energije i onda očekujemo da dobijemo neku povratnu informaciju tog tipa. Ne možemo reći da smo iznenađeni jer negdje vjerujemo u sebe, a s druge strane stižu nove pjesme, novi singlovi. To što je prošlo godinu dana nas neće zavarati, radimo i dalje na sledećem, četvrtom albumu...
Tri albuma za devet godina, reklo bi se da vi nigdje ne žurite. Kada ćete ponovo u studio?
– Mi u suštini snimamo singl po singl, izbacimo 3-4 pjesme godišnje i onda posle nekog vremena objedinimo to u album. Jeste dosta godina, malo albuma ali u suštini je i dosta spotova, čak 20-ak. Kad se to rasporedi na broj godina vidi se da smo vrijedan bend.
„Ničim izazvan” izaziva veliku pažnju publike u cijelom regionu. Čime to opravdavate?
– Kako je jednom kazao naš kolega Dino Šaran, sa kojim ćemo dijeliti scenu u Podgorici, „Muzika je opasna infekcija”. I stvarno je čovjek inficiran njome i kad se vozi kolima i kad nešto radi, ponavljaju se tonovi, riječi. To je predivan osjećaj i jednostavno mislim da kada bismo od toga odustali mi bismo prestali da dišemo. To nam je jednostavno u krvi.
Planovi za 2020?
– Velika godina je pred nama. Spremamo jedan projekat sa mnogo muzičara na velikoj bini koji će obići mnoge gradove, pa i Podgoricu, nadamo se. Biće to najveći koncert benda Ničim izazvan dosad, ali ne po broju ljudi u publici već po broju ljudi na bini.
Novogodišnja čestitka čitaocima „Dana”?
– Želim im da ih svakodnevica ne samelje, da su okrenuti porodici i prijateljima, da ne dozvole da im politika oduzme previše energije. Da jednostavno provode previše vremena sa ljudima koje vole.
D.T.

Voljeli bi da nas dame više slušaju
Kada ste se pojavili opisani ste kao beskrajno šarmantni i veseli sa zaraznom muzikom, i ne čudi činjenica su dame brojnije u publici. Da li vam se ponekad čini da vas one ipak više gledaju nego slušaju?
– Mi bismo voljeli da nas više slušaju. A možda to nije istina, jer realno veliki je broj ženske publike na našim kocertima, ali baš zbog toga u našem bendu sa nama je i neka dama da bi i muškarci imali šta da gledaju, a ne samo da slušaju. Zato će sa nama u Podgorici biti naša violinistkinja Katarina.

Himna osobi koja već postoji
Prije par mjeseci bend je obavio još jedan singl i spot. Radi se o pjesmi „Hajde dođi da popraviš stvari” na kojoj su radili više od godinu dana, pa bi se zbog količine truda uloženog u stvaranje samo jedne pjesme reklo da je stvorena sjajna podloga za njen uspjeh.
A da li je ona došla i popravila šta je trebalo?
– Ona je uvijek tu. Pjesma je u suštini i napisana za osobu koja je već tu. To je više himna osobi koja već postoji. Najzanimljivije to što su zaista svi očekivali alat, majstora i popravku.